Obiljezena godisnjica formiranja bataljona "Crni Vrh"
Izlaskom na mjesto nekadašnje linije odbrane, u nedjelju je obilježena godišnjica formiranja bataljona "Crni vrh". Nakon okupljanja na izletištu Kiseljak veliki broj mještana ovog područja uputio se na mjesto gdje je upriličeno otkrivanje spomen ploče, ali i drugih sadržaja na koti Crni vrh.Sve ovo poslužiće kao uspomena na sve one koji su dali svoj doprinos u odbrani Crnog vrha, a samim tim i naše općine.
Promocija monografije Trećeg korpusa Armije RBiH
Iako se ideja javila daleko ranije, grupa autora je zadnje dvije godine intenzivno radila na izradi monografije pod nazivom Treći korpus Armije republike Bosne i Hercegovine (1992-1995). Pokretač i organizator pisanja i izdavanja je Savez ratnih vojnih invalida ZE-DOkantona. RVI je verifikovao grupu autora koju su činili:Sakib Mahmuljin, Sakib Kurtić, Džemal Merdan, Hasib Mušinbegović, Džemal Najetović, Ahmet Odžaklić, Haso Ribo, Zemir Sinanović i Remzija Šiljak koja je uradila ovaj veliki posao.
U izradi knjige učestvovali su i Redakcijski odbor, članice i članovi Saveza RVI , pojedinci, općinske službe, nadležna ministarstva u ZE-DO kantonu i Fedeaciji BiH.
Knjiga u prvom dijelu govori o političkom i vojnom značaju Srednje BiH u odbrani 1992-1995. godina, zatim agresiji na BIH, organizaciji patriotskih snaga Srednje Bosne i otporu agresoru tokom 1992. godine po općinama, formiranje, jačanje i pobjede Trećeg korpusa 1993. godine, Treći korpus u 1994. godini, godini velikih uspjeha Trećeg korpusa (1995. godina), podrška Trećem korpusu i saradnja sa strukturama organa vlasti.
Prva promocija knjige je održana u Zenici, a druga u Tešnju. U promociji su učestvovali autori Sakib Mahmuljin i Sakib Kurtić, zatim prof.Omer Hamzić, prof. Faik Uzunović (pomoćnik komandanta za moral Trećeg korpusa, diplomata i profesor na fakultetu) i komandant OG 7 Jug Mustafa Cerovac. Moderator je bio Benjamin Preldžić ,izdavač i predsjednik RVI ZE-DO kantona.
Ova knjiga je urađena u tiražu od 1000 komada i namijenjena je bibliotekama i školama kako bi u njoj naučnici, ali i učenici nalazili utemeljene podatke o pravednoj i časnoj borbi ove formacije Armije BiH.
Obilježavanje značajnih datuma iz proteklog rata
U petak je grupa demobilisanih boraca organizovala polaganje cvijeća na Centralno spomen-obilježje u gradu. Okupili su se na gimnazijalskom igralištu, a onda sa ratnim zastavama došli do mjesta polaganja cvijeća. Halid Hundur je pročitao zakletvu koju su polagali pripadnici Armije RBiH, zatim je položeno cvijeće na spomen-obilježje. Bili su prisutni predstavnici demobilisanih boraca iz Sarajeva, Zenice, Tuzle, Zavidovića…
Demobilisanim borcima obratio se Suad Ibrahimović kratkim govorom izražavajući počast poginulim, naglašavajući da je ovo jedina prilika da se i oni, sa cvijećem uzetim „na veresiju“, poklone poginulim suborcima. I ako se moglo naslutiti da su organizatori ovog čina pripadnici Plenuma, nije bilo političkih poruka.
Ipak se osjetilo nezadovoljstvo odnosom vlasti prema boračkoj populaciji, kao i načinom obilježavanja značajnih datuma iz proteklog rata, u čemu demobilisani borci ne vide sebe.
Očito je da pripadnici demobilisanih boraca ne vide u boračkim organizacijama svoje predstavnike, nego svoje saborce koji više vode računa o potrebama vlasti.
Ostaje jedino nejasno zašto, ako izražavaju stavove većine demobilisanih boraca, ne preuzmu upravljanje boračkim organizacijama i preko njih iskažu svoje interese, što bi bilo i u duhu zakletve koju su pročitali, jer bi time poštovali i jačali državu.
Moram priznati da i sam imam drugačija gledanja na obilježavanja značajnih datuma iz perioda 1992-1995. godine u proteklih desetak godina.
Dan kada je donesena odluka o proglašenju vanrednog stanja
Sigurno je da je najznačajniji datum u novijoj histroriji Tešnja je 4.4.1992. godine kada je Skupština Općine donijela Odluku o proglašenju vanrednog stanja na području općine Tešanj. Ovim datumom i ove godine su započeli Dani otpora fašizmu općine Tešanj, položeno je cvijeće na Centralno spomen-obilježje, održana promocija knjige Tešanjski odgovor.
Načelnik je primio predstavnike boračkih organizacija i posjetio srednje škole.
Ali, zar ovaj datum ne bi trebalo posvetiti onima koji su ga obilježili, koji su donijeli ovu kapitalno značajnu odluku, a to je Skupština Općine Tešanj i njeni tadašnji odbornici?
Dan Armije RBiH je 15. april.
Tri dana kasnije održana je promocije monografije Trećeg korpusa Armije RBiH, i to je značajan način obilježavanja ovog datuma, bez obzira što se desio tri dana kasnije, ali…
Tog dana treba praviti prijeme i voditi sve aktivnosti koje pripadaju ovoj veoma važnoj ratnoj strukturi odbrane. Tu spada i prijem predstavnika boračkih organizacija. To su dani kada se mogu voditi okrugli stolovi o životu boračke populacije i svim njihovim potrebama.
Kada je u pitanju obilježavanje značajnih datuma jednica Armije BiH sa područja Tešnja, koriste se datumi njihovog osnivanja. Bio sam na smotri 207. slavne Pousorske ljute.
Međutim, koliko god me sjećanje služi, ne mogu se sjetiti kada se tako nešto dogodilo borcima 202. slavne Garave. Zašto je to tako?
Kod javnih nastupa ispred vojnih struktura pojavljuju se uvijek isti ljudi ispred boračke populacije koji su u ratu i kasnije bili veoma bliski vlastima.
U spisku članova komisije koja je utvrdila prijedlog Općinskom vijeću obilježavanja događaja 1992-1995. godine može se reći da su opet isti komandanti imali ključnu riječ.
Karakteristika tih lica je privreženost aktuelnoj vlasti i Islamskoj zajednici.
Boračke organizacije opet su pratile želje aktuelne vlasti i tako se ponašale.
Upravo zato se borci osjećaju kao i građani koji su glasali za svoje predstavnike u vlasti, a onda više njihov glas ne može doprijeti do njih.
Ostali pripadnici organizacija koje su pružile doprinos odbrani
Zar nisu zaslužili i neki drugi koji su u ratu bili važni da se napravi neko obilježavanje kojim će i oni osjetiti da se cijene i njihove zasluge u odbrani zemlje? Zar rahmetli Mesud Smailbegović, ratni direktor Bosnaputeva, firme koja je probijala puteve i pravila mostove do zadnjih linija odbrane, nije to zaslužio? Zar to nisu zaslužili medicinski radnici Ratne bolnice, ili namjenske proizvodnje?
Oni samo u ratu imaju status vojnika, a poslije rata se spomenu, generališući ih pod pojmom privrede ili bolnice, kao što se generališu i svi borci.
U programu obilježavanja je predviđeno da se posjete fabrike namjenske proizvodnje. Privatizirane firme obilaziti i vezati za period rata može biti i neprihvatljivo od strane novih vlasnika. A šta je sa živim radnicima od kojih većina više ne radi u fabrikama? Kako ukazati počast mrtvima? Šta učiniti da radnici i medicinsko osoblje osjete da im neko ukazuje važnost? Načina ima mnogo.
Civilne žrtve
Tešanj je u proteklom ratu imao puno civilnih žrtava, i to onih grupnih stradanja, kao što je bilo u Tešanjci, Šijama, Kraševu, Tešnju i drugim mjestima. Spomenemo ih, evidentirani su i u knjigama, govorimo o brojevima, a vrlo malo znamo o samim žrtvama. Znamo li uopće ko su ta djeca i ljudi koji su nastradio u granatiranju Tešanjke? Imali su oni svoj život prije pogibije, imali su svoje roditelje , braću, sestre, djecu. Zaslužuju li oni da im posvetimo jedan dan u deset godina, i to na svakom mjestu stradanja?
Umjesto što bi nam kamere lokalne televizije i lokalni portali svaki put pokazivali iste važne ljude iz naše prošlosti i sadašnjosti kako polažu cvijeće na spomen-obilježja i uče fatihu, ja bih volio vidjeti školske kolegice šesnaestogodišnjih žrtava Vildane i Amre, petnaestogodišnje Sanite ili sedamnaestogodišnje Elvedine kako polažu cvijeće na spomen-obilježja, uče fatihu i u kamere nam govore o svojim poginulim drugaricama.
Obilježavanje naše historije 1992-1995. godine obilježila su tri značajna događaja ove godine, promocija triju značajnih knjiga posvećenih ovom vremenu, ali to ne umanjuje navedena razmišljanja koja se odnose na protekli poslijeratni period…