Kako je to nekad 'vaktile' bilo

Ne ašikuj Mujo, Ne veži sevdaha, Jere od sevdaha. Goreg jada nema.'' ...


Plaho me je majka milovala, Rano me je u loinicu slala. Kasno me je iz loznice zvala. Majka, me je šerbetom pojila, Rumenom me ružom utirala, Prije vakta ručat bi mi dala, Prije vakta večerati dala.


Otkako je svijet postanuo, Nije lipši cvijet procvatio, Nit'je lipša divojka odrasla, Nego što je Fatima divojka.


Lipote joj u svoj Bosni nema, Lipa struka do devet sandžaka, Ruse kose do Stambola grada. Kakve su joj oči i obrve. Valjaju joj Šama i Misira.


Sinu lice kano iarko sunce. Sve svatove groznica pojata, Gondže Meho s konja upanuo.


,,Ne ašikuj Mujo, Ne veži sevdaha, Jere od sevdaha Goreg jada nema.’’


,,Drag dragane beže Mustaj-beže! Kada pojdu kićeni svatovi, Ne šalji mi neznani jengija. Veće strinu Omerbegovicu, Ona me je tri puta vidjela.’’


,,Ah Boga ti gizdava divojko, Kamo t’ vira, u putu te srila, Kamo t’ kletva, u dvoru te slegla?’’


Više možete pročitati o Ašikovanju na našem portalu
Noviji Stariji